субота, 7. јануар 2017.

Kako smo ispratili 2016?


Volim period oko Nove godine i Božića i svu tu euforiju i ludnicu, čak i pomisao da ću za taj doček raditi, umesto da se kao i svi ti drugi ljudi veselim. Ali obuzme me ta magija, obavije me i ne pušta. A kako i ne? Sve oko mene je ukrašeno, ulice, kuće, tržni centri, restorani, klubovi, prodavnice su krcate novogodišnjim aksesoarima, ukrasima, jelkama i gran(čic)ama raznih veličina. Ne možete da pobegnete od te čarolije. To su trenuci kada možemo da dopustimo sebi da budemo po malo dete i beskrajno im se radujem. Posebno kada tu radost imam sa kim da podelim. 
Čak se i zima potrudila da nam ovaj Božić učini sličnim onim koji smo imali kod kuće. Nije minus 15, ali je sasvim dovoljno da imam taj osećaj. 





Kasnim sa ovim postom mnogo, ali neki kažu da nikad nije kasno pa ću se ovog puta držati toga.

2016. je meni bila, bez preterivanja, jedna od najlepših do sad. I suprug i ja smo se zaposlili i dobili taj "famozni" ID iliti ličnu kartu, stali smo na ludi (malteški) kamen, postali smo ponosni tetka i teča jednog Dušana, pravog malog lava, upoznali gomilu fenomenalnih ljudi i sklopili divna prijateljstva.
Postoji jedan poseban par, ljudi koju su pomogli mnogima na Malti, koji su podigli rad Srpsko-malteške info grupe na jedan nivo, koji su bili inicijatori par okupljanja, druženja i jednog veoma bitnog događaja kojim smo zapečatili ovu 2016. godinu, a to su Slobodan i Svetlana Rangelov. Ljudi za koje ja ne mogu da pronađem dovoljno jake reči da ih opišem.

Događaj o kome želim da pišem je humanitarno veče koje smo organizovali 29. decembra. Naime, jedna naša zemljakinja je obolela od raka grlića materice. Zahvaljujući angažavanju njenog supruga i još nekih ljudi odobreno joj je besplatno lečenje, ali kako je zbog terapija i lečenja sprečena da nastavi sa radom, jedna plata nije dovoljna da se živi normalno, posebno kad imate dete školarca. Za veoma kratko vreme, uspeli smo da prikupimo oko 1000 eura, od čega je deo iz fonda ŽiR-a (Život i rad na Malti), grupe čiji su članovi odlučili da mesečno izdvoje 2 eura ili više koji će se jednom iskoristiti za neke velike stvari, kao što je ovog puta bila ova humanitarna akcija. Jer kako kažu: "Naše malo nekome znači mnogo." Veoma sam ponosna. Pokazali smo da imamo veliko srce i dušu kada je to potrebno. Još jednom sam potvrdila samoj sebi da ne grešim kad onoliko naivno  verujem da dobri ljudi postoje i da ne gledaju svi kako da izvuku koju korist od situacije.
Još jednom bih da zahvalim svima koji su to veče bili sa nama, a posebno, ogromno hvala Rejmondu, vlasniku paba Anđelos (Angelo's) koji nam je ustupio prostor to veče.




I za kraj, želim svima Vama srećne i berićetne Novu godinu i Božić, sreću u kući, radost u duši, ljubav u srcu!